GDJE SMO
FRLANI DANAS
Frlani su danas naselje s 24 kuće i približno 110 žitelja.
''Od vavek su bili del Kastafštine'', iako su osamdesetih godina 20. stoljeća pripadali Gradu Rijeci. 1995. godine ''vraćeni su'' Općini Kastav, a od 1997. godine dio su Grada Kastva (kojemu je te godine Republika Hrvatska vratila status grada).
Ono što Frlani čini osobitim su Statut, Grb, Stijeg i Poglavar kojeg punoljetni žitelji biraju svake dvije godine. Na istočnom i južnom ulazu u Frlani postavljena su jedinstvena drvena postolja s pločama na kojima je istaknut Grb i ispisano ime Sela.
Inicijativom žitelja, 1995. godine osmišljeni su Statut, Grb i Stijeg, a prihvaćeni 30. ožujka 1996. godine, na Sastanku skupa žitelja. Druga nedjelja u lipnju proglašena je Danom Frlani.
U naselje vode dvije prometnice iz pravca Rijeke; istočna i južna. Iz smjera Kastva, na zapadu, dovršetak izgradnje ''čeka'' takozvana Cesta 233 koja treba spojiti Rijeku i Kastav. Sporan je manje od petsto metara dug potez od kraja Rešetari i početka Frlani do administrativne granice Grada Rijeke, to jest oko osam tisuća kvadratnih metara privatnih površina koje treba otkupiti da bi se dovršila izgradnja.
Tradicija dragovoljnog rada oduvijek je bila vrlina žitelja Frlani, a nastavlja se i dalje; uređuje se okoliš, oplemenjuje prostor, uređen je središnji prostor Sela (danas Trg, nekada ''Ravan''), s oglasnom pločom i dva jarbola na kojima se, u raznim prigodama, vijore hrvatski i frlânski stijeg. U vrijeme božićnih blagdana, na Trgu se postavlja i kiti božićno drvce, a blagdanskom ugođaju pridonose i prigodni svjetleći ukrasi, dolazak Djeda Božićnjaka ''na Ivanju'' i darivanje djece.
Godine 1994, ''na Hvalu i Slavu Bogu'', obnovljen je i blagoslovljen Križ uz cestu koja u Selo vodi s istoka, devastiran za vrijeme Drugog svjetskog rata, a na Župni blagdan Uzvišenja Svetog Križa (''Križevicu''), 14. rujna, pred obnovljenim se Križem tradicionalno održava Služba Riječi. Žitelji okoliš Križa redovito uređuju; kose travu, sade cvijeće i, prigodno, pale svijeće podno Križa.
ZEMLJOPISNI POLOŽAJ FRLANI
Frlani su naselje u Republici Hrvatskoj, Primorsko-goranskoj županiji, na samoj granici Grada Kastva i Grada Rijeke, i neposrednoj blizini Grada Opatije.
Iako u zemljopisnom smislu, kao dio Kastva, pripadaju Istri, predgrađe su Rijeke.
Nalaze se ''zdola kastafskega brda'', na kraškom tlu, oko 260 metara nad morem, na 45°22' sjeverne zemljopisne širine i 14°30' istočne zemljopisne dužine, u blizini prometnice Rijeka-Trst, samo dvadesetak kilometara od hrvatsko-slovenskog graničnog prijelaza Rupa.
S mnogih se frlânskih balkona pruža prelijepi pogled na Kvarner, otoke Cres i Krk, Opatiju i Učku.
POVIJESNA IDENTIFIKACIJA FRLANI
U razdoblju vladavine Isusovaca, za vrijeme kastavskog kapetana Ivana Dominicusa de Peria (poznatog po vođenju procesa, 1716. godine, u kojemu je četrnaest ljudi osuđeno na smrt za vračanje spaljivanjem na lomači, što je bila posljednja smrtna presuda zbog vračanja u Kastavštini), 1723. godine kancelar Giorgo Vlach (Juraj Vlah), budući kastavski kapetan, sastavio je i potpisao prvi poznati popis kastavskih kuća. U popis je uneseno 960 ljudi. Znatan broj prezimena poklapa se s nazivima ondašnjih zaseoka i sela Kastavštine: Bani, Baćići, Bernaši, Bezjaki, Blažići, Blečići, Brajani,Brnčići, Ćikovići, Drnjevići, Dukići, Frlani, Frlanija, Grpci, Ivanići, Jardasi, Jušići, Jurčići, Hosti, Kućeli, Lenci, Marčelji, Matulji, Mladenići, Monjci, Osojnaki, Petrci, Pilepići, Pobri, Puži, Rubeši, Saršoni, Spinčići, Slavići, Sroki, Starci, Šepići, Široli, Štefani, Šumci, Tibljaši, Trinajstići, Tuhtani, Turki.
Spomenuti se dokument pod imenom ''Nota delli sudditi della Città di Castua è su distretto'' i danas čuva u Arhivu Hrvatske u Zagrebu.
Iako su, najvjerojatnije, postojali i ranije, za sada nisu pronađeni materijalni dokazi, stoga je na Grbu istaknuta 1723. godina.
''Obćina kastafska'', prema knjizi dr. Matka Laginje ''Kastav grad i obćina'' iz 1889. godine, bila je podijeljena na porezne općine (županije, komune), a ''Ferlani'' su uz sela (vasi) Jurčići, Cingulari, Milohni, Ćikovići, Mihelići, Škrlji, Tuhtani, Rešetari i Turan, pripadali Jurčićevoj županiji smještenoj podno Kastva prema jugu, između županija Rubeši i ''Serdoči''.
Frlani su brojali pet domaćinstava, a starosjedioci (po nacionalnosti Hrvati, po vjeroispovjesti katolici, po izričaju kastafski čakavci) su:
1. Obitelj Srdoč (Grofovi) - sadašnji kućni broj 2;
2. Obitelj Širola (Speculovi) - sadašnji kućni broj 8;
3. Obitelj Srdoč (Morićevi) - sadašnji kućni broj 11;
4. Obitelj Baćić (Marijini), sadašnji kućni brojevi 14 i 16;
5. Frane Baćić (Mišićev) - sadašnji kućni broj 17.
Vremenom su se doseljavali novi žitelji, zaseok je postao selo, a selo naselje.
Naseljavanje ljudi iz drugih krajeva (Slavonije, Like, Gorskog kotara, Dalmacije, Kosova) mijenjalo je demografsku sliku i govor, no zajedništva i sloge nikad nije ponestalo.
Žitelji Frlani oduvijek su se borili sa škrtom zemljom, grižama i gromačama, obzirom da u tlu Kastavštine prevladava vapnenasti kamen.
Riječi Matka Laginje to zorno potkrjepljuju: ''… da možeš vaditi lepe škrile i veće komade, kojih
netrebaš nego malo obdelavati, jer su jim dva lega dobra; a gdegod je samac bez redovitog sloja, strši iz zemlje kao bodljika. Male, nepravilne naslage čiste zemlje gde i gde medju kamenitim tlom, zovu se dolci, doline i tomu slično… Na celom obronku niže Kastva prema moru rodi dobro vino, smokva, gdešto i ulika… Buduć neima dosta žive vode, nastoji pučanstvo Kastavšćine već od starih doba zidati šterne ...''
Žitelji Frlani bavili su se najviše poljoprivredom, uzgajali domaće životinje za svoje potrebe, te povremeno odlazili na rad u Rijeku. Manje su se bavili obrtima (tišjarijom i klesarijom). Na škrtoj su zemlji vrijednim žuljevitim rukama obrađivali vrtove i vinograde, a suhozidima ograđivali ''svoje lehi i lešice''.
RAZVOJ FRLANI
Nakon Drugog svjetskog rata, Frlani su ostali prometno izolirani. Žitelji su zajednički popravljali i održavali loše i uske puteve, dovozili ogrijev iz svojih šumskih posjeda, čistili snijeg kad bi zapao zimi kako bi mogli k liječniku i na kastavsko groblje.
Šezdesetih godina 20. stoljeća sve više žitelja radi u Rijeci, a automobili postaju potreba, a ne luksuz. U takvom se okružju rađa ideja o proširenju i asfaltiranju puteva. Žitelji složno rade na pripremi; šire puteve rušenjem suhozida, a kamen pretvaraju u ''tucanik'' kao podlogu za asfalt. Upornošću i mukotrpnim dobrovoljnim radom postižu cilj; konačno se, s istočne strane, asfaltira cesta prema Srdočima i Rijeci. Počinju i prvi veći radovi u samom središtu Sela ('' na Ravne''), ruše se privatni ''dvori'' (štale pokrivene slamom) i pretvaraju u javne površine (dvor Mišićev, dvor Grofov i dvor Morićev).
Grofovi daruju zemlju kako bi se mogao napraviti put prema Murinima, Bačićima i Rijeci na jugu; danas je to lijepo uređena, asfaltirana ulica.
Nastavljaju se uređenje Sela i druženja nakon svakog završenog zajedničkog rada.
Među važnijim zahvatima treba istaknuti obnovu Križa, uređenje Trga, rušenje starog i izgradnju novog kamenog potpornog zida iza postolja za stijegove, izgradnju potpornog zida i postavljanje ograde na pješačkom putu prema Tuhtanima (''Strmac''), drenažu i odvodnju oborinskih voda s Trga, uređenje istočnog ulaza u Selo (proširenjem ceste, gradnjom kamenog zida, ravnanjem terena i uređenjem okoliša), postavljenje ploča s Grbom i imenom Sela na istočnom i južnom ulazu, uređenje puta ''starega klanca'' i stepenica koje vode na nedovršenu Cestu 233, prema autobusnoj stanici uspostavljene autobusne linije Rijeka-Rešetari i udaljene od Trga Frlani tristotinjak metara, uređenje prostora za eko-otok, tiskanje kalendara Frlani s Grbom Sela i popisom žitelja za svako domaćinstvo.
SUŽIVOT U FRLANIMA
Frlani su i danas pravo kastavsko selo sa svim osobinama svojstvenim Kastavcima. Žitelji žive i rade u složnom suživotu. Veselicama obilježavaju rođenja i vjenčanja, od preminulih se opraštaju vijencem i osmrtnicom.
Nepokolebljivo vjeruju da se, uz dobru volju i organizaciju, i s malo novaca može puno učiniti, a njihov je poduzetni duh budućim naraštajima osigurao ljepšu i udobniju svakodnevnicu.
Potreba žitelja jest spomenuti prvog Poglavara Sela, Ivicu Nemeca, bez čijih ideja, inicijativa i upornosti u realizaciji puno toga ne bi bilo ostvareno.
POPIS ŽITELJA
U IZRADI